Ah to iskustvo...
Trenutno spadam u kategoriju wannabe studenata (imam status redovnog studenta, iako namjeravam upisati drugi faks, no o tom po tom).
I otkako sam se preselila u nash predivni Glavni Grad Hrvatske, trazim posao.
I ima poslova.
Ne kazem da nema.
Ali, imam jedno pitanje svim poslodavcima:
Kako da ja, kao dosadasnji student, bez pretjeranog iskustva u vecini poslova, osim u konobarenju (mada i za to traze preporuku!), nadjem posao u ovoj prokletoj drzavi?
Otvorim ja lijepo moj posao i krenem u pretrazivanje...
Hm, prodaja i trgovina (ako ne moram konobariti, ne bih, pa to pokusavam izbjeci u startu).
Evo traze prodavaca, klik na oglas, i vidi vraga! Placa je 3 i pol tisuce kuna, ajde, nekako bi se dalo prezivjeti..Dalje, aha, znala sam.
Potrebne godine iskustva: 5
AHAHAHHAHA
Ma zamisli ti ironije. Znaci, za placu od 3 i pol tisuce kuna (note: za stan dajem tisucu i pol, rezije 500 kn, hrana 1000 kn, i daaa, ostaje mi 500 kn da popijem kavu i izadjem van xD ), ja bih trebala imati minimalno 5 godina radnog iskustva na slicnim poslovima, i biti, citiram:
- marljiva
- komunikativna
- istinoljubiva
- sklona timskom radu
Hm da...Krasno.
Ok, nish od toga. Idemo dalje...
Rad u pekari..Ajde, nije neki visokouman posao, dajes peciva, uzmes pare i to je to.
Placa ne pise, ali po mojim nekakvim iskustvima s pekarama, nema teoretske da ce biti iznad 3 soma...
I opet, potrebna jedna godina radnog iskustva, a od kandidata se trazi: "...rad u smjenama, suradnju s kolegama na dnevnom izvršenju svih zadataka u poslovnici, odgovornost i pozitivan stav prema poslu."
Neces ti ironije...
Znaci, meni kao osobi koja je voljna i zeli raditi, ne preostaje apsolutno nista drugo nego da trazim posao:
a) konobarice (jer za to, hvala Bogu imam iskustva)
b) cistacice (bez obzira na to sto sam zavrsila dobru skolu)
c) da punim kuverte
Nish, idem ja poslat mojih 30 kuna i lijepo cekati da zaradim tri milijuna kuna na sat, uz gotovo nikakve napore, samo pola sata punjenja kuverti dnevno! (Zvuci poznato 
??)
Crtani filmovi i slican program za klince.
Kao klinceza sam sanjala o tome da budem lijepa i draga kao Usagi, pametna i hrabra kao Lady Oscar, ili da imam decka zgodnog i tajnovitog kao sto je Tuxedo mask . To su naime bili crtani filmovi na kojima sam ja odrasla. I to bi gledala na talijanima, bez obzira na to sto se nije dobro vidjelo, i sto danas nosim naocale za gledanje TV-a upravo zbog toga.
Svaki dan sam se budila sat i pol prije vrtica, i sjela bi metar od televizije cekajuci da pocne moj, tada najdrazi crtic - Sailor Moon.
Kako i ne bi bio, kada je glavni lik tog crtica djevojka s karakteristikama kakve svaka klinka zeli: lijepa je, pametna, simpaticna, hrabra (ipak je ona ratnica, e!) i ima prekrasnog tajanstvenog decka koji joj ostavlja crvenu ruzu svaki put kada ju spasi. Koja romantika, bokte!
E sada, nek meni netko objasni, koje karakteristike i koju poruku salju klincima danasnji crtani filmovi?
Nedavno sam pogledala Teletubbiese. Ok, znam da ih svi zivi ismijavaju, ali svejedno sam odlucila dat im sansu i vidjet da li ipak ima nade za njih.
Zakljucak:
Cetiri retardirana lika u sarenim kostimima s antenama na glavi i tv-om na trbuhu skacu okolo i glume debile. Bas, what the hell??
I sto predstavlja ljubicasti Tnky Winky sa crvenom torbicom??
Jedna epizoda se vrti oko neke djece u vrticu, i tome sto oni tamo rade, i na pola emisije, Teletubbies kazu: Let's watch this again!
I opet prevrte istu pricu isponova. Znam da je ponavljanje majka znanja, al meni je gledanje tog pranja mozga bilo dovoljno i prvi put.
To bi, prema wikipediji, bila djecja televizijska serija namjenjena djeci predskolske dobi.
Ja bas nisam sigurna da bi pustila svoje klince da to gledaju...Nekako su mi creepy ti Teletubbies, a da ne govorim na sto me podsjecaju....
Dalje, upalim Boomerang, i vidim Popaja.
On je ipak bio uber kul kad smo imali 3 godine.
A sada, kad ga sagledam ocima odrasle osobe, vidim nekoliko stvari koje mi ne idu u glavu. Na primjer, Popaj ima tetovazu, pusi, nabildan je, i zato je kul, i ima anoreksicnu curu s uber dugim nogama i rukama. Ipak, ajde, jednu pouku ima: Klinci, jedite spinat jer od toga rastu misici. E sad, nisam bas sigurna koliko ta tvrdnja ima znanstvenih cinjenica koje ju podupiru, al recimo da pomaze natjerat djecu da jedu povrce.
Ok, thats cool.
Onda, Nora Fora. Da,da...Skoro sam ju zaboravila. Ja imam 21 godinu, i meni je osobno ta emisija totalna strava. Ne strava u pozitivnom smislu, vec u smislu da me prodju trnci kad ju vidim. Likovi su jezivi, nacin na koji se tresu dok pricaju i sve to skupa...Ma uzas! Ne vidim nista zabavno, simpaticno i djecje u tom uber creepy crtanom.
U glavnom, pogledala sam dovoljno crtanih filmova na Boomerangu, Cartoon networku isl. da mogu zakljuciti kako su danasnji cratni banana, da nemaju neku pouku, i da im je radnja ili retardirana i vrti se oko toga tko ce napravit bolji prank frendu, ili naginje na poantu starci moraju potrosit abnormalne pare na raznorazne gluposti koje crtani promovira (vidi: Pokemon,Digimon, isl. - Moras skupiiiit sveeeee!!!!!).
E sada, mene zanima, kamo su otisli svi oni simpaticni i dragi crtici koje smo volali kad smo bili maliii? A je to, Carobna suma, (Gljive su zakon 
), Looney Toons, Tom & Jerry itd....se sjecate njih?
Ako nista drugo, dovoljno je usporediti kvalitetu izrade i koliko se tada pazilo na detalje i ljepotu samog crtanja, u odnosu na danasnje poluzavrsene, isfusarene i lose napravljene crtane.
Jeee, cime se ja bavim u zivotu...Nish, idem ja pogledati Popaja do kraja
